IDENTIFIKACIJA
Identifikacijska oznaka: HR–AZDN
Normirani oblik naziva: Arhiv Zadarske nadbiskupije
Drugi naziv: Nadbiskupijski arhiv Zadar, Nadbiskupski arhiv Zadar
KONTAKT
Sjedište — adresa: Jurja Bijankinija 2, 23000 Zadar
Telefon: +385/ 023./208–662
Fax: +385/ 023./208–640
E–mail: arh.zad.nad@gmail.com
Web: www.zadarskanadbiskupija.hr
Odgovorne osobe:
Želimir Puljić, nadbiskup
Josip Lenkić, kancelar Zadarske nadbiskupije
Oliver Modrić, arhivist
DOSTUPNOST I USLUGE
Arhiv Zadarske nadbiskupije otvoren je za stranke od ponedjeljka do petka od 8.00 h do 14.30 h. Gradivo se koristi (proučava) u čitaonici gdje ga treba naručiti dan prije korištenja. Arhiv ne radi subotom i nedjeljom te državnim praznicima i crkvenim blagdanima. Gradivo se može naručiti osobno u čitaonici, pismeno, telefonom, telefaxom ili e-mailom. Gradivo se koristi prema Pravilniku o korištenju arhivskog gradiva (N.N 67/99), Pravilniku o korištenju arhivskog gradiva Arhiva Zadarske nadbiskupije i Pravilniku o korištenju arhivskog gradiva i radu čitaonice DAZD–a. Korisnici u čitaonici mogu dobiti preslike spisa na papiru i u digitalnom obliku te mogu koristiti vlastito računalo.
POVIJEST USTANOVE
Od samog početka postojanja Zadarske nad/biskupije zasigurno su se oni najvredniji spisi (isprave) čuvali u posebnim ormarima ili škrinjama, koje su se najčešće nalazile u sakristiji ili u nad/biskupskoj palači. Sama činjenica da su do danas sačuvani stari arhivski zapisi, govori o čuvanju arhivskih zapisa i brizi za njih, pa time i o postojanju nad/biskupijskih arhiva od najstarijih vremena. U vizitaciji Ninske stolnice iz 1499. godine sačuvan je spomen o Arhivu Ninske biskupije (scrinium seu archivium), koji se nalazio u sakristiji, poznat po vrlo starim zapisima i ispravama. U njemu se tada čuvaju samo fragmenti jer su po nalogu Serenissime odneseni mnogobrojni zapisi (v. J. Kolanović, Zbornik ninskih isprava od XIII do XVII stoljeća, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 16–17, Zadar, 1969, str. 507). Dragocjeni podatci za povijest Arhiva Ninske biskupije, ali i ostalih biskupija u Dalmaciji, sačuvani su u apostolskim vizitacijama Mihovila Priulija iz 1603. godine (ASV, Miscellanea, Arm. VII, vol. 100). Vizitator Priuli svjedoči da je vidio kako u gradu Ninu nema arhiva u kojemu se čuvaju spisi kako ne bi propali, i upozorio je biskupa neka nađe mjesto za arhiv u koji će se odlagati matice krštenih, vjenčanih i umrlih što će ih župe dostavljati svake godine. Vizitator iznosi i svrhu arhiva: Događa se da crkvena dobra ponekad trpe veliku štetu, pa nastavlja, kako crkvena prava i dobra ne bi bila ikada povrijeđena, neka se biskup pobrine da svaka crkva u roku od tri mjeseca napravi inventar svih crkvenih dobara te se oni trajno čuvaju u arhivu koji će se uspostaviti. Biskup je vizitatoru posvjedočio da postoji kancelarija, ali ne i arhiv za spise. Kaptol čuva svoje spise u jednoj škrinji, biskup svoje u svojoj kući, a kancelar u svojoj kući čuva spise kancelarije. Biskup je obećao da će u tu svrhu dati izraditi jedan ormar u sakristiji. Radi sigurnosti biskup je dao smjestiti arhiv u svojoj palači dok ne osigura zaseban arhiv u kojem će se pod ključem spisi sigurno čuvati. Obećaje da će dati izraditi inventar spisa. U arhivu će se čuvati i inventari crkava.
Podatke o arhivu donosi Priuli i u vizitaciji Zadarske nadbiskupije te ostalih dalmatinskih biskupija. Primjerice, šibenski biskup je izjavio da je uredio arhiv za spise i izradio inventar svih dobara svoje crkve s njihovim granicama te će ih staviti u arhiv na trajni spomen (in perpetuam mentem). Na ponovni upit da li postoji arhiv u kojemu se čuvaju spisi, odgovorio je da postoje neki ormari i sanduci (armarii et banchi) u kancelariji u kojima se pod ključem čuvaju spisi.
Sve to pokazuje kako od najstarijih vremena postoje arhivi u nad/biskupijama u kojima se čuvaju spisi na trajan spomen kao i zapisi o dobrima pojedinih crkava i župa. Ti su se arhivi nalazili u sakristijama, kancelariji ili u nad/biskupijskoj palači. Sačuvani podatci svjedoče kako je zbog neprimjerenoga čuvanja spisa često dolazilo do požara u kojima su stradavali arhivi, pa je zato sačuvan manji dio najstarijih spisa pojedinih nad/biskupija.
Prvo poznato nam veće stradanje arhiva Zadarske nadbiskupije dogodilo se 1394. godine kada je u požaru izgorjela nadbiskupska palača zajedno sa župskom kućom Sv. Stošije. Godine 1419. izgorjela je i nadbiskupska kancelarija. Godine 1420. izgorjela je sakristija crkve sv. Marije Velike i u njoj škrinja s različitim spisima i ispravama. Župska kuća sv. Marije Velike izgorjela je 1594. godine.
Spisi Ninske biskupije koji se danas nalaze u Arhivu Zadarske nadbiskupije samo su dio nekad prebogatoga gradiva Ninske biskupije. Gradivo Ninske biskupije stradalo je više puta za vrijeme turskih provala. Tako je 1526. godine kuća ninskih biskupa, koji su tada stanovali u Zadru, uz gradski kaštel, potpuno izgorjela, a tom su prigodom nastradali mnogi spisi. Iz pisma ninskoga kneza Lovre Bemba generalnome providuru C. Pisanu od 27. lipnja 1712. saznajemo da je Arhiv Ninske biskupije pretrpio veliku štetu i početkom 18. st.
Godine 1779. izgorio je u potpunosti ženski samostan sv. Dimitrija i njegov bogati arhiv.
Kaptolski arhiv koji se danas nalazi u sastavu Arhiva Zadarske nadbiskupije do pred kraj 18. st. čuvao se u sakristiji katedrale u posebnom ormaru, a tada je prebačen u kaptolsku zgradu pored zvonika sv. Stošije gdje se čuvao sve do 1986. Tada je opet prebačen pokraj Arhiva Zadarske nadbiskupije u prizemlju nadbiskupske palače. U jednome spisu kaptolskih sjednica iz 1874. govori se o preuređenju zgrade Metropolitanskoga kaptola u kojoj se čuva arhiv i u koju bi se trebala prebaciti Knjižnica Stolnoga kaptola. Tom prigodom je zabilježeno da je jedan dio spisa uništen od vlage. Nadbiskupijski arhiv trajno se čuvao u nadbiskupskoj palači.
Nadbiskupski arhiv je po ugovoru o pohrani između Državnog arhiva u Zadru i Zadarske nadbiskupije, i uz suglasnost Ministarstva kulture, 15. studenog 2004., otvoren javnosti. Tijekom 2005. godine prebačen je u nove prostore zgrade Nadbiskupskog ordinarijata na Trgu sv. Stošije. Po prvi put Arhiv dobiva poseban prostor i stručnoga arhivistu te se u jednu ustanovu združuje Nadbiskupijski arhiv, Arhiv Ninske biskupije, Arhiv Metropolitanskoga kaptola i Arhiv župe Sv. Stošije. Preuzeti su i arhivi pojedinih župa kao i pojedinaca. Takav novi Arhiv Zadarske nadbiskupije počeo je radom početkom 2006. godine. Po ugovoru s Državnim arhivom u Zadru Zadarska nadbiskupija je osigurala prostor i opremu, a Državni arhiv u Zadru se obvezao priskrbiti jednog djelatnika arhivista koji će se brinuti o gradivu, sređivati ga i davati na korištenje.
Arhiv vodi brigu i nadzor nad dekanatskim i župskim arhivima te crkvenim udrugama na području Zadarske nadbiskupije.
ODREDBE ZAKONIKA KANONSKOG PRAVA O NAD/BISKUPIJSKIM I ŽUPNIM ARHIVIMA
Zakonik kanonskoga prava (1983.) sadrži uredbe s jedne strane o tekućim spisima u pisarnici i pismohrani, a s druge strane i o povijesnom biskupijskom arhivu. Brigu o čuvanju arhiva u pismohrani ima biskupijski kancelar koji se brine »da se spisi kurije čuvaju u arhivu kurije« (kan. 482). Podrobne odredbe o arhivu donose kan. 486–491. Sve isprave koje se tiču biskupije ili župe moraju se čuvati veoma brižljivo. U tu svrhu ima se u svakoj kuriji na sigurnom mjestu urediti biskupijska pismohrana i biskupijski povijesni arhiv gdje će se čuvati isprave i spisi koji se tiču i duhovnih i vremenitih poslova biskupije, raspoređeni određenim redom i brižljivo zatvoreni. Zbog toga Zakonik određuje da se sastavi imovnik ili popis isprava koje se nalaze u arhivu s kratkim sadržajem pojedinih spisa (kan.486).
Potanje se utvrđuju mjere sigurnosti. »Arhiv treba da bude zaključan i njegov ključ neka imaju samo biskup i kancelar; nikome nije dopušteno ulaziti u nj, osim s dozvolom biskupa ili zajedno voditelja kurije i kancelara«. Određuje se i način korištenja arhiva tako da »oni kojih se to tiče imaju pravo osobno ili preko zastupnika dobiti vjerodostojan prijepis ili snimak isprava koje su po svojoj naravi javne i koje se odnose na stanje njihove osobe.« (kan. 487). No, određuje kako nije dopušteno iznositi isprave iz pismohrane, osim samo za kratko vrijeme i s pristankom biskupa ili zajedno voditelja kurije i kancelara (kan. 488). Zakon predviđa da u svakoj » biskupijskoj kuriji bude i tajni arhiv ili barem u općem arhivu nepomičan ormar ili sanduk, dobro zatvoren i zaključan, u kojemu neka se veoma pomno čuvaju isprave koje treba da se čuvaju tajno«. Izrijekom se određuje izlučivanje gradiva kaznenih parnica« tako da se »svake godine unište isprave kaznenih parnica u pitanju ćudoređa ako su okrivljeni preminuli ili koje su završene prije deset godina osudom, zadržavši kratki činjenični sažetak s tekstom konačne presude« (kan. 489). Posebne su odredbe utvrđene za sigurnost tajne pismohrane. »Ključ tajnog arhiva neka ima samo biskup. Kad je stolica prazna, neka se taj arhiv ili ormar ne otvara, osim u pravoj potrebi, kad ga otvara sam dijecezanski upravitelj. Neka se isprave ne iznose iz tajnog arhiva ili ormara.«(kan. 490).
Zakonik kanonskoga prava utvrđuje i brigu za ostale crkvene arhive tako da se »dijecezanski biskup brine da se arhivski spisi i isprave stolnih, zbornih, župnih i drugih crkava koje su na njegovu području brižljivo čuvaju i da se naprave imovnici ili popisi u dva primjerka, od kojih neka se jedan čuva u vlastitu arhivu, a drugi u biskupijskom arhivu.« (kan. 491).
»Dijecezanski biskup također brine da biskupija ima povijesni arhiv i neka se u njemu brižljivo čuvaju i sustavno srede isprave koje imaju povijesnu vrijednost. Pri pregledu ili iznošenju spisa i isprava neka se obdržavaju odredbe koje je izdao dijecezanski biskup. « (kan. 491).
Zasebne su odredbe donesene za župske arhive u kan. 535. § 4. kojima se uređuje da u svakoj župi bude pismohrana ili arhiv, u kojemu neka se čuvaju župne knjige zajedno s biskupskim poslanicama i drugim ispravama koje treba da se čuvaju radi potrebe ili koristi; sve to treba da u vrijeme pohoda ili u drugo koje pogodno vrijeme pregleda dijecezanski biskup ili njegov ovlaštenik, a župnik neka pazi da to ne dođe u ruke nepozvanima. Neka se brižljivo čuvaju i starije župne knjige, prema propisima krajevnoga prava.
ZGRADA
Zgrada u kojoj se danas nalazi Arhiv Zadarske nadbiskupije izgrađena je početkom 20. stoljeća, a bila je oštećena u Drugom svjetskom ratu. Zgrada se nalazi na trgu nasuprot katedrale sv. Stošije, s ulazom na br. 2 u ulici Jurja Bijankinija 2. Tijekom 2005. i 2006. arhiv je prenesen iz nadbiskupske palače u potpuno preuređene i moderno opremljene polupodrumske prostorije (arhivsko spremište) koje obuhvaćaju veći dio tlocrtne površine zgrade. Na prvom katu se nalazi čitaonica arhiva u kojoj korisnici mogu istraživati gradivo.
GRADIVO U ARHIVU I NJEGOVO ZNAČENJE
Arhiv Zadarske nadbiskupije čuva gradivo nastalo djelovanjem središnjih tijela crkvene uprave, prvenstveno spise Nadbiskupskoga ordinarijata i osobne spise nadbiskupa. Zatim čuva spise nastale djelovanjem Stolnoga kaptola u Zadru i spise Ninske biskupije koja je ukinuta 1828. godine. Arhiv čuva još i spise raznih crkvenih školskih ustanova kao što su: sjemeništa, bogoslovije, gimnazije i dr. Od školskih spisa tu još možemo navesti i spise nadzornika osnovnog školstva u razdoblju od 1819. do 1869. godine, kada je školstvo nadzirala Katolička crkva. U arhivu se također čuva i gradivo raznih crkvenih zaklada, nadarbina (beneficija), bratovština i drugih ustanova koje su na neki način vezane uz Crkvu. Također arhiv čuva i osobne arhivske fondove preminulih svećenika. Danas Arhiv Zadarske nadbiskupije preuzima gradivo dekanata, župa, kapelanija s područja koje teritorijalno obuhvaća Zadarska nadbiskupija.
Arhiv Zadarske nadbiskupije od značenja je za proučavanje crkvene i svjetovne (nacionalne) povijesti, prvenstveno na području Zadarske nadbiskupije, grada Zadra i šire okolice. Najstarije gradivo u arhivu su razne isprave (pergamene) iz razdoblja 1321.–1922. godine. Osobito je vrijedna zbirka matičnih knjiga, od kojih je najstarija ona župe sv. Stošije u Zadru i ostalih župa pisanih na glagoljici od 16. stoljeća. Od prvorazredne važnosti za šire zadarsko područje je do sada neistraženo gradivo ukinute Ninske biskupije. Od godine 1828. kada je Zadarska nadbiskupija postala metropolijom gradivo je značajno i za povijest cjelokupne Dalmacije. Opći spisi (Spisi ordinarijata) koji se čuvaju u kontinuitetu od 1797. do 1959. godine važan su izvor za proučavanje crkvene povijesti, ali i izvor za proučavanje odnosa Crkve i države u tim vremenskim okvirima.
DOPUNSKI IZVORI
Višestruki su izvori koji nadopunju gradivo Arhiva Zadarske nadbiskupije. Možemo ih svrstati u dvije osnovne skupine: gradivo državnih upravnih tijela, nadležnih za crkvene institucije i gradivo središnjih crkvenih institucija kao što su Tajni Vatikanski arhiv i Arhiv biskupskih konferencija.
U Državnom arhivu u Zadru čuvaju se arhivi srednjovjekovnih benediktinskih i dominikanskih samostana, i to:
HR–DAZD–336: Benediktinski samostan sv. Krševana — Zadar (9. st.–1806.)
HR–DAZD–336: Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1059. — 1806.)
HR–DAZD–338: Dominikanski samostan sv. Dominika — Zadar (1228.–1806.)
HR–DAZD–339: Samostan klarisa sv. Nikole — Zadar (1202.–1798.)
Kod stvaratelja arhivskoga gradiva čuva se:
- Samostan sv. Frane u Zadru (1249.–1850.), 9 svež.; 280 pergamena i 81 rukopis.
- Samostan benediktinki sv. Marije u Zadru (1236.–1878.) rukopisa 44 svešćića.;
Pergamene Samostana sv. Marije 1236.–1676.: kom. 1045;
Pergamene Samostana sv. Rajnerija u Splitu 1046.–1688., 271 kom.
Zbirka papinskih i biskupskih isprava, 1255.–1768., 24 kom.
Zbirka rukopisa na papiru, 1066.–1905., 12 kom; na pergameni XIII. st.–1715., 10 kom.
Gradivo za crkvenu povijest nalazi se i u arhivskim fondovima državnih ustanova.
U razdoblju mletačke uprave Dalmacijom (1409.–1797.) nije postojala posebna upravna nadležnost za crkvene institucije. Izvor i za crkvenu povijest Zadarske nadbiskupije je Bilježnički arhiv te fond Općine Zadar .
U razdoblju Prve austrijske uprave (1798.–1805.), u vrijeme Francuske uprave (1806.– 1813.) te Druge austrijske uprave (1813.–1918.) sačuvane su serije spisa državnih tijela koje se odnose na vjerska pitanja i crkvene institucije. Najveći dio toga gradiva čuva se u fondovima Državnoga arhiva u Zadru i u Zbirci rukopisa Znanstvene knjižice u Zadru.
HR–DAZD–32: Dvorska komisija za Istru, Dalmaciju i Albaniju (1797.–1798.)
HR–DAZD–50: Mjesno starješinstvo Zadar (1798.–1806.)
HR–DAZD–57: Generalno providurstvo Dalmacije (1806.–1809.) Naslov VIII. Bogoštovlje.
HR–DAZD–62: Centralni inspektorat za bogoštovlje i upravu ispražnjenih dobara u Dalmaciji (1807.–1811.)
HR–DAZD–73: Intendenza Pokrajine Dalmacije (1809.–1813.)
HR–DAZD–81: Kraljevska delegacija Vlade u Zadru (1807.–1810.)
HR–DAZD–88: Vlada za Dalmaciju (1813.–1852.): Kategorija VIII i Namjesništvo za Dalmaciju (1852.–1918.): Kategorija IV.
U Državnom arhivu u Beču za povijest hrvatskih biskupija, župa, stolnih i zbornih kaptola, redovničkih zajednica, sjemeništa i crkvenih učilišta u prvoj polovici 19. st. i početku 20. st. do 1918. značajni su sljedeći fondovi:
Kaiser Franz Akten, izvještaji dalmatinskih biskupa 1822.–1823.,
Hofkanzlei. Alter Kultusakten 1797. bis 1848.,
C. kr. Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu (K. K. Ministerium für Kultus und Untericht (1848.–1918.),
K. k. Denkmalamat (C. kr. Ured za spomenike, poglavito stare crkve)
Dio gradiva Ministarstva za bogoštovlje i nastavu za razdoblje od 1888. do 1918. Austrija je, na temelju Sporazuma s Kraljevinom SHS i Republikom Austrijom iz 1923. godine i Protokla između FNRJ i Republike Austrije iz 1958. predala s odgovarajućim predspisima Hrvatskom državnom arhivu (HR–HDA–71: C. kr. Ministarstvo bogoštovlja i nastave — Cultus Akten).
Tajni vatikanski arhiv čuva zapise značajne za povijest nadbiskupije. Obavijesno pomagalo za gradivo vatikanskih registara izradila je Jadranka Neralić, Priručnik za istraživanje hrvatske povijesti u Tajnom Vatikanskom arhivu od ranog srednjeg vijeka do sredine XVIII. stoljeća. Schedario Garampi. Prvi i drugi svezak. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2000. Gradivo vizitacija dalmatinskih biskupija 1579. (Valier), 1603— (Priuli) i 1624. (Garzadori), kao i Relationes ad Limina, u mikrofilmovima i digitalnom zapisu nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu.
OBAVIJESNA POMAGALA
Arhiv Zadarske nadbiskupije nije sve do 2006. godine imao svoga arhivista. 60–ih godina 20. st. Arhiv je sređivala i izradila provizorne evidencije prof. Marija Grgić, tada tajnica Visoke bogoslovne škole u Zadru. Provizorni sumarni pregledi izrađeni su u dva navrata na temelju informacija koje su dobivene od Državnoga arhiva u Zadru. Oni su objavljeni u ediciji Arhivski fondovi i zbirke SFRJ – SR Hrvatska. Savez arhivskih radnika Jugoslavije, 1984. u pregledu arhiva vjerskih zajednica pod naslovom Nadbiskupijski i kaptolski arhiv, Zadar, pod br. 123–148, str. 533–536. Gotovo identičan tekst objavljen je i u proširenome izdanju: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, sv. 1. Hrvatski državni arhiv, Zagreb 2006. Arhivi vjerskih zajednica br. 140–165, str. 1232–1234.
Imenovanjem arhiviste Arhiva Zadarske nadbiskupije započet je sustavni rad na obradi arhivskoga gradiva. Rezultat toga rada je i ovaj Vodič. Izrađeni su i inventari za pojedine arhivske fondove. U reviziji je utvrđeno da su nepotpuno bili iskazani arhivski fondovi prikazani u Pregledu (2006.) pod brojevima 145–147. 151–152 i 156.
LITERATURA O ARHIVU
Bianchi, Carlo Federico. Fasti di Zara. Zadar, 1888. *** Bianchi, Carlo Federico. Zara cristiana 1. Zadar, 1877. *** Codex Iuris Canonici (Zakonik kanonskoga prava). Zagreb : Glas koncila, 1988. Paragrafi: 482, 486–491, 535. *** Simeon a S. Familia / a cura di Simeon Duca, Enchiridion archivorum ecclesiasticorum. Città del Vaticano : Pontificia commissione per gli archivi ecclesiastici d’Italia, 1966. *** Historijski arhiv u Zadru / ur. Josip Kolanović u: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SR Hrvatska. Beograd, 1984. *** Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, sv. 1 / gl. ur. Josip Kolanović. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2006.