HR–AZDN–16: Zadarska nadbiskupija/metropolija, 1305./1953.

Signatura: HR–AZDN–16
Klasifikacija: J.1.1
Naziv fonda: Zadarska nadbiskupija/metropolija
Vrijeme nastanka gradiva: 1305./ 1953.
Razina opisa: fond
Količina: 228 knj., 361 kut., 136 svež.; 50,10 d/m
Stvaratelj: Zadarska nadbiskupija/metropolija (Arcidiocesi di Zara/Metropolitana, Arhidioecesis Jadertina/Metropolis)

 

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

U legendarnim kronikama kao prvi zadarski biskup spominje se sv. Donat, a drugi je biskup nepoznatog imena koji s ostalim dalmatinskim biskupima sudjeluje 341. na saboru u Rimu. Zadarski biskup Feliks sudjeluje 381. na saboru u Akvileji, a 390. u Milanu. Nakon biskupa Feliksa, uz rijetke izuzetke biskupa čije ime nije poznato, redoslijed zadarskih biskupa (kronotaksa) dosta je cjelovit. Na saborima u Saloni 530. i 532. zadarski biskup Andrija I. prvi stavlja svoj potpis iza metropolita. U jeku seobe naroda Zadar je bio pošteđen razaranja, ali nije umjesto razorene Salone postao crkvenim središtem provincije Dalmacije. Tada biskupijom upravlja biskup Sabinijan (oko 590), kojemu papa Grgur I. (590.–604.) upućuje pismo.

U novim političkim prilikama, nakon završetka seobe naroda, Zadar postaje političkim središtem bizantske Dalmacije, i nije bila uspostavljena jedinstvena crkvena organizacija na čelu s metropolitom, kakva je bila prije seobe. Svaka je biskupija, pa tako i zadarska, bila samostalna. Zadarski biskup Donat i dux Pavao početkom 9. st., nisu samo predstavnici Dalmatinaca na franačkom i carigradskom dvoru već i vođe nove dalmatinske politike koja je težila za što većom vlastitom afirmacijom i autonomijom. Biskup Donat je dao izgraditi monumentalnu crkvu Sv. Trojstva, kasnije nazvanu po njemu sv. Donat. U Zadar je iz Carigrada donio relikvije Sv. Stošije (Anastazije) i tako postavio temelje njezina štovanja kao zaštitnice grada. U 10. st. i pravno je na splitskom saboru 925. i 928. uređeno pitanje hijerarhije u Dalmaciji: splitski biskup kao nasljednik salonitanskoga postaje glavom dalmatinsko–hrvatske crkvene pokrajine. S takvim rješenjem nisu se slagali ni ninski biskup Grgur, koji je bio biskup čitave Hrvatske, ni zadarski biskup Formin, kao biskup središta bizantske Dalmacije. Njihovo neslaganje ipak nije utjecalo na saborske zaključke i papinu potvrdu tih zaključaka. Nešto prije toga u Zadar dolaze benediktinci koji uz crkvu Sv. Krševana osnivaju i benediktinski samostan. U 11. st. zadarski biskup, uz neke druge biskupe, nalazi se u pratnji hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira. Tako je 1066. bio prisutan u Šibeniku uz ostale biskupe i zadarski biskup Stjepan kada je na Božić Krešimir podijelio kraljevsku slobodu zadarskom samostanu benediktinki Sv. Marije, koji je obnovila Krešimirova sestra ili bliža rodica Čika. Mlečani su 1126. porušili hrvatski prijestolni grad Biograd, koji je bio i sijelo istoimene biskupije. Ona tada prestaje postojati, a njezin najveći dio pripojen je Zadarskoj biskupiji koja je time gotovo udvostručena. Zalaganjem zadarskoga biskupa Lampridija papa Aleksandar IV. uzdigao je 1154. bulom »Licet universalis Ecclesiae Pastor« zadarsku Crkvu na čast nadbiskupije i metropolije. Podložne su joj otočne biskupije Osor, Rab, Krk i Hvar, koje su u to vrijeme, kao i Zadar, bile pod vlašću Mletaka. Međutim, već 1155. Hadrijan IV. unatoč žestokom otporu Zadrana i njihova prvog nadbiskupa Zadranina Lampridija podvrgava Zadarsku metropoliju na zahtjev Mletačke Republike gradeškom, kasnije mletačkom, patrijarhu.

Glede jezika i nacionalnih osjećaja stanovnika Zadra značajno je svjedočanstvo kardinala Bosona koji je pratio papu Aleksandra III. na njegovu putu preko Zadra u Veneciju. Svećenstvo i puk su ga dočekali 13. ožujka 1177. u Zadru aklamacijama i pjesmama na hrvatskom jeziku (in eorum lingua Slavica). Zadar je jedanaest puta dizao ustanak protiv Mlečana i na području Zadarske nadbiskupije služba se obavljala na staroslavenskom jeziku, a kao pismo koristila se glagoljica. Jedan od najtežih udaraca doživio je Zadar za četvrte križarske vojne 1202. godine kada su Mlečani osvojili grad te prema riječima Inocenta III. »oboriše gradske zidine, opljačkaše crkve, porušiše zgrade«. Na mjestu srušene katedrale nadbiskup Lovro Periander (1247.–1287.) započeo je i najvećim dijelom dovršio gradnju nove katedrale koja je posvećena 27. svibnja 1285. U cjelini obnova i gradnja katedrale trajala je 120 godina. Za vrijeme nadbiskupa Periandera u Zadar je doneseno tijelo sv. Šimuna Pravednika Bogoprimca, smješteno je u crkvu Svete Marije Velike (ecclesia Sanctae Mariae Maioris), a kasnije je njemu u čast sagrađena velika crkva. Zadarskom Crkvom upravljali su nadbiskupi redovnici (1291.–1320.): najprije tri franjevca, a zatim dva dominikanca, što govori o velikom ugledu koji su tek pridošli redovnici (franjevci oko 1228. i dominikanci oko 1280.) uživali u Zadru. Od franjevaca značajniji je Henrik iz Tuderta (1297.–1299.) koji ima zasluge za osnutak Šibenske biskupije. Dominikanac Nikola de Setia (1314.–1320.) umro je na glasu svetosti. Njegov nasljednik, Zadranin Ivan Butovan (1322.–1332.), dovršio je gradnju katedrale i posebno se zauzimao za redovnice Sv. Dimitrija da bi zbog svog siromaštva bile izuzete od svih crkvenih taksa i davanja. Ludovik Anžuvinac i Karlo Drački zaslužni su da je Petar Matapharis (1376.–1398.) imenovan zadarskim nadbiskupom. U njegovo je vrijeme 1377. hrvatsko–ugarska kraljica Elizabeta, kći bana Stjepana II. Kotromanića i udovica spomenutoga Ludovika Anžuvinca dala izraditi glasovitu škrinju od pozlaćenog srebra u koju je pohranjeno tijelo sv. Šimuna. On je u gradu Pagu osnovao Zborni kaptol (1396.). Potkraj života vršio je važne službe u papinskoj državi. Njegov drugi nasljednik Blaž Molin (1420.–1427.), kasnije akvilejski patrijarh, dao je Paškom kaptolu primicera i o vlastitom trošku u zadarskoj katedrali podigao je korska sjedala.

Nadbiskup Lovro Venier (1428.–1449.) sudjeluje na saboru u Baselu (1433.). Zaslužan je za podizanje franjevačkog samostana na Ugljanu, samostana Sv. Križa izvan Zadra i samostana trećoredaca na Ošljaku kod Preka. Trećinu svog imetka oporučno ostavlja za gradnju zvonika zadarske katedrale, koji će početi graditi nadbiskup Mafej Valaresso (1450.–1496.).Taj je nadbiskup na vlastiti trošak podigao u katedrali orgulje, proširio i ukrasio nadbiskupsku palaču, a na jednom otočiću u sukošanskoj luci podigao nadbiskupski ljetnikovac.

Na V. lateranskom saboru (1512.–1517.) istaknuo se zadarski nadbiskup Egidije Canini (1530.–1533.), vrstan teolog, filozof i liturgičar. Leon X. imenovao ga je 1517. kardinalom, 1530. zadarskim nadbiskupom, a nešto kasnije i naslovnim patrijarhom carigradskim. Od 1554. do 1555. Nadbiskupijom upravlja kardinal Alojzije Cornaro. Nadbiskup Mucio Callini (1555.–1567.) sudjelovao je aktivno na Tridentskome saboru te ga je kao vrsna teologa i dobrog latinistu papa Pijo IV. bio zadužio za redigiranje Rimskog katekizma i Indeksa zabranjenih knjiga te za uređenje misala i brevijara. Namjeravao je u Zadru otvoriti sjemenište, ali je prije bio premješten u biskupiju Terni. Godine 1579. za nadbiskupa Natalea Veniera (1577.–1589.) održana je u Zadru sinoda na kojoj su bili nazočni svi dalmatinski biskupi, a raspravljalo se o provođenju tridentskih dekreta i smjernica. Na toj je sinodi određeno da biskupi, pohađajući koludrice, imaju im govoriti hrvatskim jezikom.

Godine 1624. nadbiskupom je imenovan Oktavijan Garzadoro (1624.–1639.) kojega je papa Urban VIII. imenovao apostolskim vizitatorom i reformatorom za Dalmaciju. Rukopis njegove apostolske vizitacije čuva se u Arhivu Propagande u Rimu. On je 1632. dao prenijeti tijelo sv. Šimuna iz kapele Sv. Roka (ostatka crkve Velike Gospe) u današnju crkvu Sv. Šimuna. Nakon Tridentskoga sabora osobita se briga pridaje odgoju svećeničkog podmlatka. Nadbiskup Bernard Florio (1642.–1656.) otvorio je 1656. latinsko sjemenište koje je po njemu nazvano Florio. Posebno sjemenište za svećenike–glagoljaše podigao je nadbiskup Vicko Zmajević (1713.–1746), i po njemu je nazvano Zmajević. Otvorio ga je njegov nasljednik Mate Karaman 1. svibnja 1748. godine.

Vicko Zmajević (1713.–1746.) rodom iz Perasta, u tridesetoj godini bio je imenovan za barskog nadbiskupa i apostolskog vizitatora Albanije, Makedonije, Srbije i Bugarske. Klement XI. premjestio ga je u Zadar, gdje se osobito zalagao za unapređenje hrvatskoga jezika u odgoju i obrazovanju svećenika. On je primio arbanaške izbjeglice i smjestio ih u današnjim Arbanasima kod Zadra. Naslijedio ga je Mate Karaman (1745.–1771.), Splićanin, vrstan erudit, koji je prije nego je postao nadbiskupom redigirao Prvi glagoljski misal koji je 1741. tiskala Propaganda u Rimu. Nakon nadbiskupa Zadranina Mihovila Tome Trialija (1771.–1774.) posljednjim nadbiskupom u vrijeme mletačke uprave bio je Ivan Carsana (1774.–1801.).

Novo razdoblje u povijesti nastaje u razdoblju austrijske uprave. Godine 1823. zadarskim nadbiskpom postaje Josip Franjo Paulski Novak (1823.–1843.) koji je u Zadru osnovao Centralnu teologiju za odgoj svećenika Pokrajine Dalmacije, obnovio katedralni Kaptol i kolegijat sv. Šime, izdao latinski i hrvatski katekizam, osnivao po selima škole i odredio da se nedjeljom u crkvi Sv. Mihovila propovijeda hrvatski. Za njegova upravljanja provedena je reorganizacija Crkve u Pokrajini Dalmaciji: bulom Leona XII. »Locum Beati Petri« od 30. lipnja 1828. Zadar, sjedište carskoga upravitelja, postaje metropolijom cijele Pokrajine Dalmacije sa sufraganskim biskupima od Šibenika do Kotora. Istodobno dokida se Ninska biskupija i pripaja se Zadarskoj nadbiskupiji; biskupije u Osoru i Rabu sjedinjuju se s Krčkom i izdvajaju iz Zadarske metropolije i pripajaju metropoliji u Gorici. Godine 1843. nadbiskup Novak zahvalio se na službi i povukao u rodnu Češku u Jindřichův Hradec, gdje je i umro 13. lipnja 1844. Njegov nasljednik Josip Godeassi (1843.–1863.) neumorno je obilazio župe svoje dijeceze, poticao propovjedništvo u čitavoj metropoliji, obnovio je mnoge bratovštine i Zborni kaptol u Pagu. Naslijedio ga je Petar Dujam Maupas (1862.–1891.), dotadašnji šibenski biskup. Slijedi Dubrovčanin Grgur Rajčević koji je bio zadarski nadbiskup od 1891. do 1899. Njegov nasljednik Splićanin Mate Dujam Dvornik (1901.–1910.) bio je poznat kao čovjek jasnih nacionalnih načela i stava te veliki borac za glagoljicu u našim župama. Zbog toga su ga vlasti nastojale maknuti s pozicije zadarskog nadbiskupa što se i dogodilo njegovom prisilnom ostavkom i umirovljenjem.

Za nasljednika nadbiskupu Dvorniku papa Pijo X. imenovao je Vinka Pulišića (1910– 1922.), rođena u Olibu, do tada šibenskoga biskupa, koji je na svoj novi položaj svečano stupio 30. listopada 1910. Svoju dužnost vršio je uzorno dvanaest godina, a posebno u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Kada je mirovnim ugovorom u Rapallu 11. veljače 1920. Zadar sa četiri župe u najužem zaleđu pripao Italiji, nadbiskup Vinko Pulišić odstupio je s mjesta metropolite Dalmacije. Apostolskim administratorom najvećega dijela nadbiskupije, koji je bio u Kraljevini Jugoslaviji, postaje 1922. šibenski biskup dr. Jeronim Mileta, dok je apostolski administrator talijanskog dijela nadbiskupije bio Ivan Borzatti (1922.–1926.). Nakon njegove smrti upravu talijanskog dijela nadbiskupije preuzima Petar Dujam Munzani najprije kao apostoski administrator, a od 1932. kao rezidencijalni nadbiskup. Bulom »Pastorale munus« od 22. kolovoza 1932. ukinuta je metropolija u Zadru, a ostaje samo nadbiskupija koja se zajedno s njezinim nekad sufraganskim biskupijama izravno podlaže Svetoj Stolici. Zadarska nadbiskupija dobiva nove granice: oduzeto joj je područje koje je pripojeno Kraljevini Jugoslaviji, a pripojeni su joj otoci Lošinj, Cres, Lastovo i neki manji otoci tada već pod Italijom. Novoustanovljena apostolska administratura povjerena je šibenskom biskupu sa svim pravima rezidencijalnog biskupa, dok Sveta Stolica ne odredi drukčije. U ratu, posebno od 1943. do 1945., grad Zadar stradao je više nego ijedan naš grad. Preko 80% grada ostalo je u ruševinama. Nije bilo nijednog objekta koji je ostao čitav, nijedne crkve koja nije bila oštećena.

Takvo stanje ostalo je sve do svršetka Drugoga svjetskog rata. Reskriptom Svete Stolice od 1. ožujka 1948. obnovljena je Zadarska nadbiskupija u svojim starim, predrapalskim granicama. Upravu je preuzeo nadbiskup Munzani, koji samo dva mjeseca ostaje na svojoj dužnosti te optira za Italiju. Dana 4. lipnja 1948. imenuje Munzani za generalnog vikara Matu Garkovića, rodom iz Velog Rata na Dugom otoku, profesora i rektora bogoslovije u Splitu. Sveta Stolica je hvarskoga biskupa Miha Pušića imenovala privremenim administratorom Zadarske nadbiskupije, ali je stvarno nadbiskupijom upravljao mons. Mate Garković, koji je 22. veljače 1952. imenovan naslovnim adraškim biskupom i posvećen u zadarskoj katedrali 30. ožujka iste godine. Papa Ivan XXIII. 12. siječnja 1961. imenovao ga je rezidencijalnim zadarskim nadbiskupom. U teškim poratnim prilikama obnovio je brojne oštećene crkve i otvorio 1949. dječačko sjemenište »Zmajević« s Nadbiskupskom klasičnom gimnazijom. Deset godina kasnije, 1959. godine otvorio je i bogoslovno sjemenište i Visoku bogoslovnu školu. Poslije smrti nadbiskupa Garkovića 26. svibnja 1968. upravu Nadbiskupije preuzima mons. Marijan Oblak koji je od 1958. godine bio pomoćni biskup, najprije kao kapitularni vikar, zatim 1969. kao apostolski administrator i iste godine kao rezidencijalni nadbiskup. Vodio je Nadbiskupiju zajedno sa svojim nasljednikom mons. Ivanom Prenđom u najtežim godinama Domovinskog rata. Mons. Ivan Prenđa od 1990. bio je zadarski nadbiskup–koadjutor s pravom nasljedstva, a od 1996. i rezidencijalni nadbiskup vodeći Nadbiskupiju u vremenima obnove nakon Domovinskog rata. Nakon njegove smrti 25. siječnja 2010. naslijedio ga je 15. ožujka 2010. dubrovački biskup mons. Želimir Puljić.

 

NADLEŽNOST I FUNKCIJE

Prostor koji je Zadarska nadbiskupija obuhvaćala u prošlosti se mijenjao. Najstarije granice biskupije/nadbiskupije ne mogu se precizno odrediti ali svakako su obuhvaćale obalni, otočni i kotarski dio zadarskog kraja. Zadarska nadbiskupija sa otočnim i kopnenim dijelom danas ima 13 dekanata sa 117 župa. Upravno je u najstarije doba bila u sklopu Salonitanske metropolije. Za vrijeme prvog splitskog crkvenog sabora 925, Zadarska biskupija ulazi u sastav Splitske metropolije. Ukidanjem Biogradske biskupije nakon razaranja Biograda njezin najveći dio pripaja se Zadarskoj biskupiji, a dio Skradinskoj. Bulom pape Aleksandra IV. »Licet universalis Ecclesiae Pastor« 1154. Zadarska crkva uzdignuta je na čast nadbiskupije i metropolije u čijem su sastavu otočne biskupije Osor, Rab, Krk i Hvar (do 1181). No, već 1155. papa Hadrijan IV., na zahtjev Mletačke Republike, podvrgava Zadarsku metropoliju gradeškom, kasnije mletačkom patrijarhu. Od 16. do druge polovice 17. st. kotarski dio bio je pod vlašću Osmanlija i prostor nadbiskupije sveo se na otočki i uski priobalni pojas. Nakon pada Mletačke republike (1797.) i uspostave austrijske uprave bulom Leona XII. »Locum Beati Petri« od 30. lipnja 1828. Zadarska nadbiskupija postaje metropolija za cijelu pokrajinu Dalmaciju.

Okupacijom Zadra 1918. godine od strane sila Antante i Kraljevine Italije teritorij Nadbiskupije se dijeli na dva dijela, neokupirani dio ulazi u sastav apostolske administrature na čelu sa šibenskim biskupom kao upraviteljem. Bulom »Pastorale munus« od 22. kolovoza 1932. ukinuta je metropolija u Zadru, a Zadarska nadbiskupija izravno se podlaže Svetoj Stolici i dobiva nove ganice: oduzeto joj je područje koje je pripojeno Kraljevini Jugoslaviji, a pripojeni su joj otoci Lošinj, Cres, Lastovo i neki manji otoci tada već pod Italijom. Nakon Drugog svjetskog rata godine 1948. Nadbiskupija se obnavlja i ponovo vraća u svoje prijašnje granice, premda formalno–pravno ostaje izravno pod ingerencijom Svete Stolice.

Prema kronotaksi zadarskih biskupa do 1154. godine zabilježena su 44 biskupa, od kojih se 26 navode u nekim nepouzdanim kronotaksama i nemaju potvrde u drugim, sigurnijim povijesnim izvorima.

Ovdje navodimo zadarske nadbiskupe od 1154. godine do danas prema Općem šematizmu Katoličke crkve u Jugoslaviji. Crkev v Jugoslaviji 1974. Zagreb: Biskupska konferencija Jugoslavije, 1975.

1. Lampridije (1154.–1179.)
2. Tebald (1179.)
3. Damjan, izabran 1179.
4. Petar I. (1187.–1190.)
5. Nikola Manzavin (1198.–1202.)
6. Leonard, benediktinac (oko 1208.)
7. Ivan Venerius (oko 1218.)
8. Toma, izabran 1238.
9. Dominik Franco (1239.–1244.)
10. Lovro Periander (1249.–1287.)
11. Andrija Gausoni (1288.–1290.)
12. Ivan iz Anagnia, franjevac (1291.–1297.)
13. Henrik iz Tudea, franjevac (1297.– 1299.)
14. Jakov iz Fulginea, franjevac (1299.– 1311)
15. Aleksandar, dominikanac (oko 1312.)
16. Nikola de Setia, dominikanac (1314.– 1320.)
17. Ivan Butovan (1322.–1332.)
18. Nikola de Matapharis (1333.–1367.)
19. Jakov de Candis (1367.–1368.)
20. Dominik Epirota (1368.–1376.)
21. Petar de Matapharis (1376.–1398.)
22. Antun de Benedicto (1398.)
23. Ivan (1398.–1399.)
24. Luka iz Ferma (1400.–1419.)
25. Blaž Molinus, Mlečanin (1420.–1427.)
26. Lovro Venier, Mlečanin (1428.–1449.)
27. Poliodor Foscari, Mlečanin (1449.)
28. Mafej Valaresso, Mlečanin (1450.– 1496.)
29. Ivan Robobella, Mlečanin (1496.–1500.)
30. Alojzije Cippico, Trogiranin (1503.)
31. Aleksandar (1503.–1504).
32. Ivan Cippico, Trogiranin (1504.–1505.)
33. Franjo Pisano, Mlečanin (1505.–1530.)
34. Egidije kard. Canini, iz Viterba (1530.– 1532.)
35. Kornelije Pisano (1533.–1554.)
36. Alojzije kard. Cornaro (1554.–1555.)
37. Mucije Callina iz Brescie (1555.–1566.)
38. Alojzije Cornaro, (1566.–1567.)
39. Andrija Minutio (1567.–1572.)
40. Marko Loredano (1573.–1588.)
41. Natale Venier, Mlečanin (1577.–1588.)
42. Markantun Venerius (1589.–1592.)
43. Alojzije Baroccia (1592.)
44. Alojzije Molina (1592.–1595.)
45. Minucije de Minutiis (1596.–1604.)
46. Viktor Ragazzoni (1604.–1615.)
47. Luka Stella (1615.–1623.)
48. Oktavijan Garzadori (1624.–1639.)
49. Benedikt Cappello (1639–1641)
50. Bernard Florio (1642.–1656.)
51. Teodor Balbo (1656.–1669.)
52. Ivan Ev. Parzaghi (1669–1688.)
53. Vikotor Prioli (1688.–1712.)
54. Vicko Zmajević, iz Perasta (1713.– 1745.)
55. Mate Karaman, Splićanin (1745.–1771.)
56. Mihovil Toma Triali, Zadranin (1771.— 1774.)
57. Ivan Carsana (1775.–1801.)
58. Josip Grgur Scotti (1807.–1817.)
59. Josip Franjo Novak (1823.–1843.)
60. Josip Godeassi (1843.–1861.)
61. Petar Dujam Maupas (1862.–1891.)
62. Grgur Rajčević (1891.–1899.)
63. Matej Dujam Dvornik (1901.–1910)
64. Vinko Pulišić (1910.–1922.)
65. Petar Dujam Munzani (1932.–1948.)
66. Mate Garković (1961.–1968.)
67. Marijan Oblak (1969.–1996.)
68. Ivan Prenđa (1996.–2010.)
69. Želimir Puljić (2010.– )

 

POVIJEST FONDA

Fond je dospio u Arhiv Zadarske nadbiskupije prirodnim slijedom odlaganja spisa ureda nadbiskupije (ordinarijata) i metropolije. Količina spisa je organski rasla tijekom godina odlaganja u arhivu. Prigodom osnovnoga sređivanja ovoga fonda stvorene su dvije osnovne skupine: Spisi koji su evidentirani u upisnicima (urudžbenim zapisnicima): Prezidijalni (rezervatni) spisi, Opći spisi Zadarske nadbiskupije i spisi Zadarske metropolije (1828.–1932). Druga cjelina su predmetni spisi (odnose se na određeni predmet, kao što su primjerice kanonske vizitacije, nadarbine, zaklade, ženidbeni spisi, sudski spisi i sl. ili dopisivanje s određenim crkvenim ustanovama , kao što je Zborni kaptol u Pagu, franjevci, benediktinke na Pagu, Centralno bogoslovno sjemenište i sl.. Isto tako nazvali smo pojedine knjige — predmetnim knjigama ukoliko se odnose na neki predmet, istu sadržajnu cjelinu.

 

SADRŽAJ

Gradivo je prvenstveno izvor za crkvenu povijest Zadarske nadbiskupije koja je u dugome razdoblju svoga postojanja bila biskupija, nadbiskupija i metropolija. Osobito valja istaknuti da je ono izvor za proučavanje pastoralnoga djelovanja Crkve na njezinu području. Ovo je gradivo izvor i za socijalnu i demografsku povijest kao i za ekonomske odnose na posjedima Nadbiskupije koji su joj pripadali kao nadarbine ili je njima upravljala kao zakladama. Osim tekućih, prezidijalnih i rezervatnih spisa, gradivo sadrži i tematske/predmetne cjeline koje su niže iskazane kao zasebne serije, kao što su ženidbeni spisi uključujući i ženidbeni sud i računske spise. Kao zasebne cjeline, koje su iskazane kao serije, valja istaknuti dopisivanje s Prvostolnim kaptolom, Zbornim kaptolom u Pagu, s redovnicama benediktinki u Pagu, s franjevačkom pokrajinom sv. Jeronima u Dalmaciji i sa Centralnim bogoslovnim sjemeništem u razdoblju od 1829. do 1921. Spisi nadarbina i zaklada pružaju uvid u gospodarski položaj klera. Osobito ističemo vizitacije koje su sačuvane u kontinuitetu od kraja 16. stoljeća. One su izvor za proučavanje lokalne povijesti, demografije, ali i za proučavanje vjerskoga, gospodarskoga i društvenoga života u župama Nadbiskupije.

 

POPIS GRADIVA — SERIJE

  1. Prezidijalni spisi, (Atti presidiali), 1713./1922.; 17 knj., 5 svež.; 0,85 d/m
  2. Opći spisi ordinarijata, (Atti ordinariati), 1797.–1949.; 137 knj, 356 kut.; 35 d/m
  3. Spisi metropolije (Atti metropolitani), 1839./1915.; 2 knj, 3 svež.; 0,40 d/m
  4. Ženidbeni spisi (Atti matrimoniali), 1757./1932., 5 knj, 20 svež.; 25 d/m
  5. Nadarbine i zaklade Zadarske nadbiskupije (Beneficia et fundationes), 1305./1943., 22 knj., 30 svež.; 2,20 d/m
  6. Kanonske vizitacije (Visitationes canonicae), 1583.–1946., 3 kut., 5 svež.; 0,50 d/m.
  7. Nadbiskupska menza (Mensa arcivescovile), 1843./1945.; 34 knj., 9 svež.; 1,40 d/m.
  8. Računski spisi Zadarske nadbiskupije (I conti d’Arcidiocesi di Zara), 1800./1953.; 33 knj., 9 svež.; 1,50 d/m
  9. Franjevci u Zadarskoj nadbiskupiji (Frati); 1818./1858.; 3 svež.; 0,40 d/m
  10. Metropolitanski Kaptol (Capitolo Metropolitano), 1806. — 1919.; 3 svež.; 0,60 d/m
  11. Zborni kaptol u Pagu (Capitolo di Pago), 1825. — 1918.; 2 svež.; 0,30 d/m
  12. Paške redovnice benediktinke(Monache di Pago), 1823. — 1921.; 3 svež.; 0,4 d/m.
  13. Obveze zakladnih misa (Obblighi fondazionali), 1841./1919.; 2 svež; 0,20 d/m
  14. Sudske parnice (Atti metropolitani — cause), 1665./1908.; 9 svež.; 0,8 d/m
  15. Propisi (Normali), 1810./1857., 3 svež.; 0,30 d/m
  16. Ređenja i statistika (Statistica), 1821./1885.; 2 knj.;4 svež.; 0,50 d/m
  17. Spisi Svete Stolice (Atti della Santa Sede), 1640./1884.; 2 svež.; 0,20 d/m
  18. Župnički ispiti (Esami parochiali),1887./1920., 2 svež.; 0,20 d/m
  19. Svećenička baština (Patrimonio volante), 1621./1822.; 6 svež.; 0,50 d/m
  20. Pastirski zborovi Zadarske nadbiskupije (Conferenze pastorali), 1902.–1927.; 8 svež.; 0,6 d/m
  21. Centralno bogoslovno sjemenište (Seminarium centrale theologicum), 1829.– 1875.; 5 svež; 1 d/m
  22. Stari spisi (Atti antichi), 1485. — 1828.; 3 svež.; 0,50 d/m

 

JEZIK/PISMO: talijanski, hrvatski, latinski i njemački; latinica, glagoljica.

 

OBAVIJESNO POMAGALO

Gradivo je grubo sređeno i izrađeni su privremeni popisi gradiva, koje iskazujemo niže u prikazu serija HR–AZDN: 16/1–16/22. Arhivska pomagala ne postoje osim registraturnih pomagala pojedinih serija.

 

DOPUNSKI IZVORI
HR–HDA–71: C. kr. Ministarstvo bogoštovlja i nastave. Cultus Akten Dalmatien, 1851–1918
HR–HDA–1450: Zbirka mikrofilmova — Vatikanski arhiv D 2451: Archivio de Propaganda fide: Visite e Collegi: Garzadori 1624.;
HR–HDA–D 2457: Archivio segreto Vaticano: Armarium VII. Priulova vizitacija 1603;
HR–HDA–D 2460: Sancta Congregatio Concilii: Valierova vizitacija 1579.;
HR–HDA–D–2795: 2802: Sacra Congregatio Concilii: Relationes ad limina
HR–DAZD–91: Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju. Odjel bogoštovlja 1815.–1918.
HR–DAZD–335: Bratovštine u Dalmaciji 1406.–1866.
HR–DAZD–337: Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu 1509.–1806.
HR–DAZD–336: Benediktinski samostan sv. Krševana 918.–1806.
HR–DAZD–338: Dominikanski samostan sv. Dominika 1228.–1806.
HR–DAZD–339: Samostan klarisa sv. Nikole 1193.–1806.
HR–DAZD–386: Zbirka tiskovina: Poslanice zadarskih nadbiskupa
HR–DAZD–479: Zbirka rukopisa Rkp 119/5: Zbirka isprava o podjeli crkvenih nadarbina
HR–DAZD–479: Zbirka rukopisa RKP 54: Descrizione dei vescovi ed arcivescovi della Metropolitana di Zara

 

BIBLIOGRAFIJA

Bianchi, Carlo Federico. Fasti di Zara, Zadar, 1888. *** Bianchi, Carlo Federico. Zara cristiana, svezak 1–2. Zadar, 1877. *** Bianchi, Carlo Federico. Kršćanski Zadar, svezak 2 / preveo Velimir Žigo. Zadar: Zadarska nadbiskupija, Matica hrvatska, 2011. *** Cvitanović, Vladislav. Pabirci iz prošlosti Zadarske nadbiskupije: crkve posvećene sv. Nediljici, Vjesnik Zadarske nadbiskupije V(1960), 2: str. 25–26 *** Cvitanović, Vladislav. Dr. Vicko Zmajević, zadarski nadbiskup, Vjesnik Zadarske nadbiskupije VI(1961), 1: str. 12–15. *** Cvitanović, Vladislav. Izdanja glagoljskih misala: egzemplari na području Zadarske nadbiskupije, Vjesnik Zadarske nadbiskupije VI(1961), 2: str. 12–15. *** Cvitanović, Vladislav. Muzio Calini — koncilska pisma, Vjesnik Zadarske nadbiskupije IX(1964), 2: str. 3, str. 45. *** Cvitanović, Vladislav. Mate Karaman (1700.–1771.) — nadbiskup zadarski. Vjesnik Zadarske nadbiskupije X (1965), 10: str. 161–164. *** Cvitanović, Vladislav. Prilog poznavanju Zadarske metropolije, Vjesnik Zadarske nadbiskupije XI(1966), 12: str. 172–174. *** Cvitanović, Vladislav. Minuccio Minucci — zadarski nadbiskup, 1596.–1604. Vjesnik Zadarske nadbiskupije XIII(1968), 5: str. 80–81. *** Crkva i društvo uz Jadran: vrela i rezultati istraživanja: zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa Split, 21–22. IX. 2001./ prir. Vicko Kapitanović. Split, 2006. *** Kero, Pavao. Zadarska nadbiskupija od 1918. do 1948. Zadar: Stolni kaptol Sv. Stošije, 2010. *** Kero, Pavao. Popis glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije. Zadar: Stalna izložba crkvene umjetnosti, 2008. *** Kero, Pavao. Svećenici Zadarske nadbiskupije ubijeni i osuđivani od Drugog svjetskog do Domovinskog rata, Zadar i okolica od Drugoga svjetskog rata do Domovinskog rata: zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 21. studenoga 2007. u Zadru. Zadar, 2009.: str. 56–79 *** Oblak, Marijan. Povijest Zadarske nadbiskupije od 1948. do 70–tih godina 20.stoljeća, Zadar i okolica od Drugoga svjetskog rata do Domovinskog rata: zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 21. studenoga 2007. u Zadru. Zadar, 2009.: str.105–108. *** Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji. Crkev v Jugoslaviji 1974. Zagreb: Biskupska konferencia Jugoslavije, 1975. *** Ponte Valerio. Historia Ecclesiae Iadrensis, Rivista Dalmatica, Zadar, IV, I (1907), fasc. 1–2: str. 303–326. *** Sedamnaest stoljeća Zadarske crkve: zbornik radova znanstvenog skupa o 1700. obljetnici mučeništva Sv. Stošije 16.–18. studenog 2004., svezak 1. Zadar: Zadarska nadbiskupija, 2009. *** Šematizam Zadarske nadbiskupije. Zadar: Zadarska nadbiskupija, 2005. *** Neralić, Jadranka. Priručnik za istraživanje hrvatske povijesti u Tajnom Vatikanskom arhivu od ranog srednjeg vijeka do sredine XVIII. stoljeća: Schedario Garampi, sv. 1–2. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2000.