Signatura: HR–AZDN–33
Klasifikacija: K.3
Naziv fonda: Osobni arhivski fond Blaž Karavanić
Vrijeme nastanka gradiva: 1917./1950.
Razina opisa: fond
Količina: 5 kut.; 0,55 d/m
Stvaratelj: Blaž Karavanić, Biagio Caravani

 

BIOGRAFSKI PODATCI

Blaž Karavanić rođen je 11. siječnja 1872. godine u Pagu, gdje je završio osnovnu školu. Sa 11 godina primljen je u Sjemenište »Zmajević« i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Nakon završetka gimnazije primljen je na bogosloviju u Centralno bogoslovno sjemenište u Zadru. Nakon završetka studija bogoslovije za svećenika ga je zaredio 4. listopada 1896. nadbiskup Grgur Rajčević. Don Blaž je bio župnikom po raznim župama tijekom svog dugog svećeničkog života. Prve su mu župe bile Medviđa i Rodaljice u kojima je bio župnik od 1896. do 1900. Bio je župnikom i u Barbatu, Poljicima i Dračevcu Ninskom, Privlaci, te nakon Prvoga svjetskog rata od 1921. do 1926. u Bokanjcu.

Godine 1926. imenovan je kanonikom Stolnog kaptola Sv. Stošije, a zatim dekanom istog kaptola i arhiđakonom. Od 1926. do 1930. bio je i profesor u Sjemeništu »Zmajević «. Ujedno je bio i kancelar (voditelj) Nadbiskupskog Ordinarijata. Uz ostala svoja zaduženja između dva rata bio je i na ispomoći u župama Gospe Loretske u Arbanasima, Gospe Maslinske na Belafuži i u crkvi Sv. Šime. Uz to je bio i dušobrižnik staračkog doma Sv. Mateja na Brodarici i kapelanom u zadarskoj bolnici.

U razdoblju od 1944. do 1946. bio je župnik u Predošćici (La Sella) na otoku Cresu. Tamo je napisao kratku povijest župe Cenni storici de La Sella. Karavanić je 1943. imenovan prepozitom Stolnoga kaptola Sv. Stošije, a na toj dužnosti je ostao sve do svoje smrti. Karavanić se isticao još za gimnazijskih dana svojim pjevačkim i glumačkim talentom te je nastupao kao prvi glas u zboru i u gimnazijskim predstavama. Karavanić je bio i strastveni sakupljač povijesnih podataka za svoj Pag. Napisao je i nekoliko djela u rukopisu kao što su: Crkva i samostan Sv. Margarite paških koludrica, Povijest grada i otoka Paga, Povijest paških solana, Paška povijest u osmercu i desetercu. Njegovo najbolje djelo je Autobiografija seoskog župnika koja govori o njegovom životnom putu. Karavanić je autobiografiju napisao 1918. godine te ju je mislio objaviti, ali za života to nije uspio. Autobiografija je objavljena 2004. godine. Blaž Karavanić izradio je inventar na talijanskome jeziku za dio gradiva Kaptolskoga arhiva koji je 70–ih godina 20. st. preveden na hrvatski. Blaž Karavanić umro je u Pagu 27. veljače 1954. godine.

 

POVIJEST FONDA

Rukopisna ostavština Blaža Karavanića preuzeta je u Arhiv Zadarske nadbiskupije nakon njegove smrti 1954. godine. Fond nije arhivistički obrađen.

 

SADRŽAJ FONDA

Fond sadrži 5 kutija don Karavanićeve rukopisne ostavštine, propovijedi i dr.

 

POPIS GRADIVA

1. Povijest grada i otoka Paga, 1940, rukopis, kut. 1
2. M. Ruić Biografie degli uomini illustri e benemeriti di Pago, Propovjedi, Bilješke o Pagu, Autobiografija seoskog župnika. Natuknica–Karavanić za Hrvatski biografski leksikon, kut. 2
3. Bilješke za povijest Paga i paških solana, kut. 3–4.
4. Povijest Paškog otoka u osmercu i desetercu, kut. 5.

 

JEZIK/PISMO: hrvatski, talijanski i latinski; latinica.

 

OBAVIJESNO POMAGALO: Ne postoji

 

BIBLIOGRAFIJA

Karavanić, Blaž. Autobiografija seoskog župnika. Zadar: Stolni kaptol sv. Stošije, 2004. *** Hrvatski biografski leksikon, sv. 7. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009.