Signatura: HR–AZDN–5
Klasifikacija: D 1.1
Naziv fonda: Centralno bogoslovno sjemenište u Zadru
Vrijeme nastanka gradiva: 1821.— 1921.
Razina opisa: fond
Količina: 78 knj; 15 svež., 1 kut.; 2,30 d/m
Stvaratelj: Zadarska bogoslovija (Centralna bogoslovija u Zadru Seminarium Illyricum totius Dalmatiae, Seminarium theologicum latinum, Istituto teologico nel seminario centrale arcivescovile in Zara, Institutum Theologicum Centrale Jadrense)
POVIJEST STVARATELJA GRADIVA
Povijest Centralnog bogoslovnog sjemeništa započinje 1821. godine kada su austrijske vlasti ukinule tadašnje glagoljaško nadbiskupsko Zmajevićevo sjemenište i glagoljaško sjemenište tadašnje Splitske nadbiskupije u Priku kod Omiša te su za sve tadašnje bogoslove glagoljaše otvorile Središnje ilirsko bogoslovno sjemenište za cijelu Dalmaciju (Seminarium Illyricum totius Dalmatiae). Ovaj zavod je bio izjednačen u programu s ostalim studijima u Cislajtaniji. To je sjemenište otvoreno kao privremeno u pravilu samo za one koji su već započeli školovanje u Zmajevićevu i Pričkom sjemeništu. U tom zavodu studenti su dobivali poduku na hrvatskom jeziku. Nastava na hrvatskome jeziku nastavila se do školske godine 1830. unatoč tome što su vlasti 1826. promijenile nastavni jezik u latinski, ali samo za novoupisane latinske klerike. U međuvremenu su latinski klerici studirali u Gorici i u Beču te je novi naziv bio »Latinsko sjemenište« (Seminarium latinum). Naziv »latinsko« nije bio službeni i to je sasma nova ustanova, a ne nastavak onoga privremenoga glagoljaškoga — ilirskoga sjemeništa. Glavni predmeti predavali su se na latinskom jeziku, a katehetika, metodika i pastoralka na hrvatskom jeziku sve do 1918. Predavao se je i hrvatski i staroslavenski tijekom triju godina studija. Za vrijeme svoga postojanja ovaj zavod (sjemenište) će promijeniti nekoliko naziva. Osim već spomenutoga naziva »Latinsko sjemenište«, ono se naziva Istituto teologico nel seminario centrale arcivescovile in Zara (Teološki zavod u središnjem nadbiskupskom sjemeništu u Zadru) i konačno Institutum theologicum centrale Jadrense (Centralni teološki zavod u Zadru). Centralno bogoslovno sjemenište je silom prilika zbog okupacije Zadra 1918. moralo preseliti iz Zadra u Split 1921. U Split je prenesena i knjižnica sjemeništa. Time je bilo prekinuto stogodišnje djelovanje ovoga slavnog sjemeništa. Tijekom svog djelovanja iz ovoga je studija izašao ogroman broj priznatih hrvatskih znanstvenika, političara, književnika i dr. Navodimo samo one najznačajnije: Carlo F. Bianchi, Šime Ljubić, Vjekoslav Pavišić, Ivan Brčić, Antun Paše Kazali, Miho Pavlinović, Frane Bulić, Dragutin Parčić, Stjepan Buzolić, Juraj Biankini, Jakov Čuka, Luka Jelić i mnogi drugi.
NADLEŽNOST I FUNKCIJE
Centralno bogoslovno sjemenište je bilo visoko učilište izjednačeno s drugim teološkim učilištima u Austriji, a s njima je dijelilo isti plan i program rada. Ovo je učilište bilo centralna ustanova za bogoslove cijele Dalmacije. U Zadarskoj bogosloviji školovao se svjetovni kler ali je bilo i studenata redovnika iz raznih redovničkih zajednica. Studij teologije trajao je četiri godine, a nakon toga najbolji studenti su mogli nastaviti studije za najviša zvanja na najpoznatijim europskim sveučilištima. Na studij su se mogli upisati samo oni polaznici koji su završili klasičnu gimnaziju. Stalni predmeti u sva četiri godišta studija bili su crkvena povijest, kanonsko pravo, dogmatika, moralka, Stari zavjet, Novi zavjet, pastoral, staroslavenski i hrvatski jezik, latinski jezik, katehetika, metodika, pedagogija i crkveno pjevanje. Fakultativno su se učili orijentalni jezici (arapski, kaldejski, sirijski), biblijska arheologija i hebrejski jezik te biblijska egzegeza. Tijekom postojanja studija uvodili su se ili napuštali drugi predmeti, npr. poljodjelstvo, filozofska etika, patrologija, metafizika, pouka o seoskim zadrugama i dr. Studenti su se koristili skriptama i udžbenicima koje je odabravalo Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu u Beču. Nakon završetka studija stjecala se diploma koja je bila izjednačena s diplomom ostalih teoloških fakulteta u Austriji.
POVIJEST FONDA
Iz Zadra je u Split, nakom prijenosa Centralnoga bogoslovnog sjemeništa odlukom dalmatinskih biskupa potvrđenom od Svete Stolice, prenesena i njegova knjižnica, iako ne odmah. Arhiv Centralnoga bogoslovnog sjemeništa iz razdoblja 1821.–1921. ostao je u Zadru i sada je u Arhivu Zadarske nadbiskupije. U Split su preneseni samo katalozi Bogoslovnog učilišta 1826.–1921., bez čega ono nije u novom sjedištu moglo nastaviti s normalnim radom. Serija je, dakako, nastavljena za akademske godine od 1922. do 1999. kao fond Visoke bogoslovne škole Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 1999. djeluje u Splitu Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, koji je opet odlukom dalmatinskih biskupa potvrđenom od Svete Stolice, zakoniti sljednik bivšega učilišta dalmatinskih biskupija osnovanog carskom odlukom 1826. Gradivo nije arhivistički obrađeno.
SADRŽAJ FONDA
Dopisivanje ravnateljstva Centralnoga bogoslovnog sjemeništa s višim državnim tijelima čuva se odvojeno, kao zasebna serija. Spisi Rektorata sadrže uglavnom dopisivanje ravnateljstva sa studentima teologije, sa župnim uredima iz kojih dolaze bogoslovi, te s lokalnim vlastima i dr.
POPIS GRADIVA
Urudžbeni zapisnici
1. Urudžbeni zapisnici rektorata, 1850.–1858., 1 knj.
2. Urudžbeni zapisnici rektorata, 1892.
3. Urudžbeni zapisnici rektorata, 1893.
4. Urudžbeni zapisnici rektorata, 1901.–1919.
5. Imenici studenata, 1821./1822.–1829./30., 8 knj.
6. Imenici studenata, 1867./1868.–1920./21., 55 knj.
7. Školski dnevnici, 1826./27.–1828./29., 12 knj.
8. Upisnici povjerenstva za prijem novih studenata, 1821./22.–1822./23., 2 knj.
Spisi, 1821.–1921., svež. 1–15.
1. Spisi rektorata, 1821.–1845., svež.1.
2. Spisi rektorata, 1846.–1854., svež. 2.
3. Spisi rektorata, 1855.–1858., svež.3.
4. Spisi rektorata, 1859.–1861., svež. 4.
5. Spisi rektorata, 1862.–1865., svež. 5.
6. Spisi rektorata, 1866.–1871., svež. 6.
7. Spisi rektorata, 1872.–1876., svež. 7.
8. Spisi rektorata, 1877.–1882., svež. 8.
9. Spisi rektorata, 1883.–1893., svež. 9.
10. Spisi rektorata, 1901.–1906., svež. 10.
11. Spisi rektorata, 1907.–1910., svež. 11.
12. Spisi rektorata, 1911.–1914., svež. 12.
13. Spisi rektorata, 1915.–1919., svež. 13.
14. Spisi rektorata i dokumenti studenata, 1920.–1921., kut. 1.
15. Seminarski radovi studenata, 2 svež.
JEZIK / PISMO: talijanski, hrvatski, njemački i latinski; latinica
OBAVIJESNO POMAGALO: Ne postoji, osim djelomičnih registraturnih pomagala.
DOPUNSKI IZVORI
HR–AZDN–16/21: Centralno bogoslovno sjemenište, 1829.–1875.
BIBLIOGRAFIJA
Bianchi, Carlo Federico. Zara Cristiana 1. Zadar, 1877. *** Kovačić, Slavko. Biblioteka Teologije u Splitu i njezin najpoznatiji bibliotekar dr. Ivan Ostojić, Glasnik društva bibliotekara Split, 3(1994).: str. 7–31. *** Kovačić, Slavko. Knjižnica Teologije u Splitu i njezin najpoznatiji bibliotekar dr. Ivan Ostojić u: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu 1999.–2009./ uredio Ivan Tadić. Split 2009.: str. 163–175.*** Maštrović, Ljubomir. Povijesni pregled školstva u Zadru. Zadar: geografija, saobraćaj, povijest, kultura: Zbornik. Zagreb: Matica hrvatska, 1964.: str. 487–526 *** Ostojić, Ivan. Centralno bogoslovno sjemenište za Dalmaciju. Split, 1969. *** Obad, Stijepo. Visoko školstvo u Zadru tijekom devetnaestog stoljeća, Radovi filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 14–15(1975./1976.)